{"id":38,"date":"2013-07-14T17:51:39","date_gmt":"2013-07-14T16:51:39","guid":{"rendered":"http:\/\/zoran-akmadzic.from.hr\/?page_id=38"},"modified":"2014-03-22T10:12:12","modified_gmt":"2014-03-22T09:12:12","slug":"slike","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/zoran-akmadzic.from.hr\/?page_id=38","title":{"rendered":"Uvod"},"content":{"rendered":"

Kao znati\u017eeljni dje\u010dak koji je s \u010detiri godine iz Hercegovine odselio u Slavoniju nisam dobio cjelovite odgovore na “prirodna” pitanja o svojim precima: o pradjedu Miji, koliko je imao bra\u0107e i sestara, odakle su do\u0161li njegovi roditelji\u2026<\/span><\/p>\n

Jedina predaja koju smo imali odnosila se na \u010dinjenicu da je pradjedu Miji majka bila Kata \u0160imi\u0107, a otac Mate i nije se to\u010dno znalo tko je od njih dvojice do\u0161ao iz Drinovaca, odnosno Pe\u0107 Mlina. O Matinoj bra\u0107i i sestrama nitko ni\u0161ta nije znao, kao ni o jasnijoj poveznici s Akmad\u017ei\u0107ima u drinova\u010dkom kraju.<\/p>\n

Odlazio sam na ljetne praznike u Humac kod baka i djedova i na poseban se na\u010din vezao za rodni kraj, a moja znati\u017eelja o na\u0161im precima samo je rasla. Shvatio sam da nova sredina u koju smo doselili stvara poseban “kut gledanja” na rodni kraj i da je zato moja znati\u017eelja bila izra\u017eenija nego kod ro\u0111aka s kojima sam provodio ljeto u Hercegovini.<\/p>\n

Jedine meni znane informacije nalazile su se u spomenutoj predaji kako su preci do\u0161li iz Drinovaca, to\u010dnije iz Pe\u0107 Mlina, da su od Akmad\u017ei\u0107a. Kada bih pitao djedovog brata Bo\u017eu za\u0161to nas na Humcu zovu Akmad\u017ee, on mi je odgovorio da je to “isti posa”. Spomenuti djed Bo\u017eo, zvani Bo\u0161kan, pripovijedao mi je o ro\u0111acima iz drinova\u010dkog kraja s kojima je imao kontakte. U svim nara\u0161tajima do danas paralelno je upisivano prezime Akmad\u017ei\u0107 i vulgo<\/i>[1]<\/a> ina\u00ad\u010dica Akmad\u017ea u istim obiteljima, a to \u0107e, s konkretnim podacima, biti prezentirano u ovom radu.<\/p>\n

Uo\u010dio sam da veliki broj ljudi i obitelji u Humcu ima nadimke, \u010desto “neobi\u010dne”, ali u slu\u017ebenoj uporabi koristili bi svoja prezimena.<\/p>\n

Moje je “traganje” bilo iscrpljeno i novi sam iskorak napravio u sedmom razredu osnovne \u0161kole kada sam prona\u0161ao stari Veseli\u0107ev rje\u010dnik i shvatio \u0161to zna\u010di rije\u010d akmad\u017ea \u2013 tur. atmaca, akmaca (vrsta jastreba), lat. Accipiter nisus. Svjedo\u010dim da do tada to nitko od moje rodbine nije znao. Bio sam zbunjen novim otkri\u0107em i \u010dvrsto odlu\u010dio da \u0107u saznati “istinu”. Neizvjesna istina kojoj sam te\u017eio stvarala je “strah” od eventualnog otkri\u0107a.<\/p>\n

Shvatio sam da su moji “izgubljeni u vremenu” i da ni\u0161ta konkretno ne znaju o svojim precima \u2013 tko su, \u0161to su i odakle su. Posebno je interesantno da je po\u010dela padati u zaborav predaja koju su nam ostavili stari i zaista smo postali “grana zabijena u pijesak”.<\/p>\n

Ovaj rad posve\u0107ujem svom ocu koji je imao prili\u010dno osvije\u0161ten identitet i koji mi je, sad znam, jedini rekao pravu istinu. Otac je ro\u0111en i umro kao Akmad\u017ei\u0107, osvije\u0161tenog identiteta i tu je svijest prenio na mene. Otac je samo osje\u0107ao “sokove” iz dubokog korijenja svojih predaka, a ocu na spomen otkrio sam dalekog pretka Ivana Akmad\u017ei\u0107a koji je oko 1806. godine doselio s obitelji iz Kozice[2]<\/a> u Hercegovinu i bio prvi Akmad\u017ei\u0107 upisan u Bosni i Hercegovini. Kada je otac bio u bolnici u Mostaru, s njime je u sobi le\u017eao jedan Akmad\u017ei\u0107 (Okmad\u017ei\u0107) iz Kozice. Nakon izlaska iz bolnice, otac mi je rekao da je on saznao da smo mi do\u0161li iz Kozice kod Vrgorca. Moram priznati da sam to prihvatio s nevjericom, jer je “drinova\u010dka predaja” jedina do tada poznata.<\/p>\n

Kada sam do\u0161ao do knjige Jevte Dedijera[3]<\/a>, otkrio sam da su moji preci do\u0161li iz Kozice, odnosno pobjegli od “francuskog zuluma” u vrijeme izgradnje francuske ceste. Svjestan sam Dedijerovih “ideolo\u0161kih ciljeva” i sretan bih bio da sam imao mogu\u0107nost \u010ditanja djela doma\u00ad\u0107ih autora.<\/p>\n

Nisam sumnjao u autenti\u010dnost \u010dinjenica koje je Dedijer zapisao za Humac (Umac) i \u010dvrsto sam povjerovao u spoznaju svog oca o na\u0161em kozi\u010dkom podrijetlu. Nisam odbacio “drinova\u010dku predaju” i bio sam svjestan da ona ne bi niti postojala a da nema poveznicu s Akmad\u017ei\u0107ima iz drinova\u010dkog kraja (Drinova\u010dko Brdo i Pe\u0107 Mlini).<\/p>\n

Kozica je bila nova to\u010dka moga istra\u017eivanja. Rade\u0107i kao profesor imao sam pristup bazama podataka i do\u0161ao sam do svakog Akmad\u017ei\u0107a, Akmad\u017ee, Okmad\u017ei\u0107a, Okma\u017ei\u0107a i Akma\u010di\u0107a u Hrvatskoj i onih ro\u0111enih u BiH. U svom istra\u017eivanju potvrdio sam da su spomenuta prezi\u00admena ina\u010dice prezimena Okmad\u017ei\u0107 i da su istog krvnog podrijetla. Okmad\u017ei\u0107i\/Akmad\u017ei\u0107i su jedan od ogranaka Opa\u010dkovi\u0107a\/Opa\u010daka, nastao kao “nadima\u010dko prezime” na prijelazu 17. i 18. stolje\u0107a. U arhivskoj je gra\u0111i ina\u010dica Okmad\u017ei\u0107 prvi put upisana 1802. godine. U isto vri\u00adjeme pojavljuju se i drugi ogranci nastali od prezimena Opa\u010dkovi\u0107\/Opa\u010dak: Medaci, Ivandi\u0107i, Mi\u0161i\u0107i i \u010ci\u010de, a iste sam obradio u ovom radu. Moja su istra\u017eivanja, s velikom vjerojatno\u0161\u0107u, potvrdila hipotezu da su Opa\u010dkovi\u0107i\/Opa\u010dci nastali od Dragi\u010devi\u0107a oko 1690. godine u Vrgorcu i Kozici.<\/p>\n

Uo\u010dio sam da u Turskoj ima puno prezimena gotovo identi\u010dnih kao u Hercegovini, odno\u00adsno na prostoru turske okupacije. Tako\u0111er sam zamijetio da odre\u0111en broj muslimana ima “doma\u0107a” prezimena, a prili\u010dan postotak katolika ima u prezimenu turcizam. Prou\u010davaju\u0107i dostupnu literaturu i istra\u017eivanja, sva “nadima\u010dka prezimena” koja sadr\u017ee turcizam samo su vulgo<\/i> ina\u010dica starosjedila\u010dkih prezimena koje su nosili preci do (i za) turske okupacije.[4]<\/a> Potpuno je jasno da je spomenuta “tranzicija” velikog broja prezimena posljedica vi\u0161estoljetne turske okupacije i turskog zuluma!<\/p>\n

Novu nadu dala mi je spoznaja da postoje ljudi koji istra\u017euju podrijetlo starih rodova na prostorima turske okupacije, istra\u017euju njihovu patnju i zbjegove od turskog zuluma. Za mene je najzna\u010dajniji gospodin Nikola Mandi\u0107 iz Mostara, \u010dije knjige posjedujem i koje sam prou\u010dio. Osobno sam upoznao gospodina Mandi\u0107a, koji sada ima oko 90 godina, iskreno me odu\u0161evio osobno\u0161\u0107u i djelom i dugujem mu zahvalnost. Nikola Mandi\u0107 u svojim djelima spominje i Akmad\u017ei\u0107e, odnosno bijeg Dragi\u010devi\u0107a iz Hercegovine u oslobo\u0111ene krajeve od turske oku\u00adpacije. Spominjanje Akmad\u017ei\u0107a u vrgora\u010dkom kraju poklapalo se s mojim dotada\u0161njim spo\u00adznajama i prihvatio sam tvrdnje gospodina Mandi\u0107a kao svoju polaznu hipotezu.<\/p>\n

“Od starih Dragi\u010devi\u0107a[5]<\/a> tijekom duge povijesti nastala su sljede\u0107a prezimena: Kora\u0107i, D\u017eide, \u0160anti\u0107i, \u0160eve \u2013 svi nastanjeni u Brotnju \u2013 a od jedne grane Dragi\u010devi\u0107a, koja je izbjegla u oslobo\u0111eni Vrgorac oko 1690. godine, nastali su: Opa\u010dci, Akmad\u017ei\u0107i, Kurtovi\u0107i, Medaci i Stipi\u0107i od kojih su se kasnije odijelili pojedini njihovi ogranci i preselili u Drinovce, a Akmad\u017ei\u0107i u ljubu\u0161ki kraj.<\/p>\n

Najstariji pisani spomen o njima nalazi se na devet povijesnih dokumenata izdanih u vremenu izme\u0111u 1400. i 1454. godine na kojima se nalazi kao supotpisnik s ostalim plemi\u00ad\u0107ima i knez Juraj Dragi\u010devi\u0107. (Eusebius Fermend\u017ein: Acta Bosnae, <\/i>str. 63, 89, 103, 107, 112, 116, 125, 185, 220.).<\/p>\n

Dragi\u010devi\u0107i su, pored knezova Jurjevi\u0107a Vlatkovi\u0107a iz Vrgorca, svojim zemlji\u0161tem obdarili Franjeva\u010dki samostan u Zaostrogu prigodom njegovog utemeljenja 1468. godine. (Fra Stipan Zlatovi\u0107: Franovci Presvetoga Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, <\/i>str. 26, 27.) Jedan tanji ogranak Dragi\u010devi\u0107a, bje\u017ee\u0107i ispred Turaka u vrijeme njihova nasrtaja na Herce\u00adgovinu oko 1470. godine, nastanio se u Tu\u010depima. (Zbornik “Ka\u010di\u0107”, br. 23, za 1993. godinu, str. 93.-111.).”[6]<\/a><\/p>\n

Moju polaznu hipotezu \u010dine dosada\u0161nje spoznaje i predaje i definiraju se sljede\u0107im \u010dinje\u00adnicama:<\/p>\n

–\u00a0\u00a0 Prigodom popisa Hrvata katolika, \u0161to ga je obavio 1742. godine[7]<\/a> biskup fra Pavo Dragi\u010devi\u0107 u Bosni i Hercegovini i u narednom popisu, koji je obavio 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanovi\u0107, nisu upisani Akmad\u017ei\u0107i, odnosno niti jedna ina\u010dica s korijenom Akmad\u017ea.<\/p>\n

–\u00a0\u00a0 Godine 1690. Dragi\u010devi\u0107i iz Brotnja bje\u017ee u okolicu oslobo\u0111enog Vrgorca i od tog roda nastaje ve\u0107i broj prezimena, a me\u0111u njima i Akmad\u017ei\u0107.<\/p>\n

–\u00a0\u00a0 Dio Akmad\u017ei\u0107a vra\u0107a se u Hercegovinu oko 1806. godine zbog promjene vlasti u Dalma\u00adciji, dolaskom Francuza.<\/p>\n

–\u00a0\u00a0 Dolaskom Akmad\u017ei\u0107a u ljubu\u0161ki kraj, ponovno pod tursku vlast, postali su kmetovi i o svemu ovisni o turskoj vlasti. Morali su skriti veze s rodbinom u Dalmaciji koja se borila protiv Turaka u osloba\u0111anju Vrgorske krajine, a novoj je sredini Akmad\u017ea “prirodnije” zvu\u010dalo i tako su ih prozvali. Nadimak je potiskivao izvorno prezime i bio je dovoljan prolazak nekoliko nara\u0161taja da se “pokidaju” veze s dalmatinskim precima i prilagodi novoj situaciji pre\u017eivljavanja.<\/p>\n

Kako bih rasvijetlio \u010dinjenice iz postavljene hipoteze, nu\u017eno je bilo istra\u017eiti povijesne izvore. Bez utvr\u0111enih \u010dinjenica svaka predaja postaje mitologija, a \u017eelio sam spoznati samo istinu temeljenu na arhivskoj gra\u0111i. Ostvario sam kontakt s franjeva\u010dkim arhivom u Mostaru i imao sre\u0107u upoznati fra Antu Tomasa koji mi je dao pomo\u0107 i podr\u0161ku u svakom pogledu. Zahvaljuju\u0107i fra Anti 15.7.2009. godine otkrio sam cijeli nara\u0161taj predaka, petoricu bra\u0107e i dvije sestre spomenutog \u0161ukundjeda Mate i njihovog oca Grgu.<\/p>\n

Za do\u017eivljeni osje\u0107aj pronalaska cijelih nara\u0161taja “izgubljenih u vremenu” vrijede sva odricanja, sve godine rada i traganja. Na\u0161a grana “zabijena u pijesak” dobila je duboke \u017eile do “plodne zemlje” i osjetio sam “sokove” iz dubokih \u017eila svojih predaka.<\/p>\n

Nastojao sam se distancirat od vlastite emotivne potrebe za istinom o podrijetlu i okre\u00adnuti se obradi istra\u017eenih podataka kako bih na temelju znanstvenih na\u010dela protuma\u010dio istinite \u010dinjenice o svojim precima i omogu\u0107io sada\u0161njim i budu\u0107im nara\u0161tajima da njihovim \u017eilama kolaju sokovi iz “dubokog korijenja”.<\/p>\n

Ovaj je rad “oslobo\u0111en” stroge znanstvene metodologije, ali ne zbog relativizacije istine, ve\u0107 radi \u0161to jednostavnije informacije za naj\u0161iri krug \u010ditatelja. Kao magistar kriminalistike primijenio sam najjednostavnije metode kriminalistike \u2013 pronalazio “tragove”, slijedio ih i tra\u017eio me\u0111usobne poveznice (korelacije), izvodio sam rekonstrukcije i izgradio “mozaik” na temelju provjerenih \u010dinjenica.<\/p>\n

Postoje \u010dinjenice koje su djelomi\u010dno utvr\u0111ene i neka budu hipoteza za nova istra\u017eivanja ili dopuna nekih drugih istra\u017eivanja.<\/p>\n

Pred zavr\u0161etak istra\u017eivanja i pisanja ovog rada u Bosanskoj Posavini prona\u0161ao sam gotovo sve ogranke Opa\u010dkovi\u0107a\/Opa\u010daka: Opa\u010dke, Akmad\u017ei\u0107e, Ivandi\u0107e, Medake i Mi\u0161i\u0107e. S potpunom sam ih sigurno\u0161\u0107u povezao s kozi\u010dkim ograncima, a jedino su kod Mi\u0161i\u0107a rezultati imali razinu vrlo velike vjerojatnosti. Posebno je interesantno da je ve\u0107ina Opa\u010daka iz Kora\u0107a, Bijelog Brda i Lu\u017eana potomak Okmad\u017ei\u0107a\/Akmad\u017ei\u0107a iz Kozi\u010dkih Poljica i Drinova\u010dkog Brda. Preseljenjem u \u017eupu Kora\u0107e ponovo su po\u010deli koristiti staru ina\u010dicu prezimena \u2013 Opa\u010dak. U ovom istra\u017eivanju sam potvrdio povratak na “staro” prezime \u2013 u Vrgorcu i Drinova\u010dkom Brdu s Opa\u010dkovi\u0107\/Opa\u010dak na Dragi\u010devi\u0107, a u Bosanskoj Posavini s Akmad\u017ei\u0107 na Opa\u010dak. Time je dodatno potvr\u0111ena po\u010detna hipoteza.<\/p>\n

Kako bih u potpunosti istra\u017eio svoje podrijetlo, nisam zanemario \u010dinjenicu da sam polovicu svojih gena dobio od svoje majke. U znak ljubavi i po\u0161tovanja prema svojoj majci Ru\u017ei, ro\u0111enoj Vujevi\u0107, istra\u017eio sam podrijetlo maj\u010dinih predaka i pridodao ga ovom radu.<\/p>\n

Zoran Akmad\u017ei\u0107<\/p>\n

\n
\n
\n

[1]<\/a> Vulgo<\/i> (lat.) pu\u010dki (ovdje: kako se neko prezime ka\u017ee u narodu; “ku\u0107no”, nadima\u010dko prezime).<\/p>\n<\/div>\n

\n

[2]<\/a> Velika je vjerojatnost da je iz Kozice nakon 1806. godine privremeno preselio na Drinova\u010dko Brdo, a oko 1810. godine preselio u Podljubu\u0161ki.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[3]<\/a> \u0408\u0435vt\u043e D\u0435di\u0458\u0435r, H\u0435rc\u0435g\u043evin\u0430: \u0430ntr\u043ep\u043eg\u0435\u043egr\u0430fsk\u0435 studi\u0458\u0435, ”Veselin \u041c\u0430sle\u0161\u0430”, Sarajevo, 1991. Prvo izdanje iza\u0161lo \u0458\u0435 u okviru etnografskog zbornika Srpske akademije nauka 1909.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[4]<\/a> Poznati istra\u017eiva\u010d podrijetla hrvatskih starosjedila\u010dkih rodova Nikola Mandi\u0107 ima gotovo za svako “nadima\u010dko prezime” podatak kojem starom rodu pripada i kako su se neko\u0107 prezivali.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[5]<\/a> Napominjem da Mandi\u0107 u svojim radovima pi\u0161e prezime Dragi\u010devi\u0107, a fra Robert Joli\u0107 u svojim radovima isto prezime pi\u0161e kao Dragi\u0107evi\u0107 i smatra da je to ispravno. Ja sam u svom radu koristio Mandi\u0107evu ina\u010dicu jer sam Mandi\u0107eve tvrdnje uzeo za po\u010detnu hipotezu ovog rada, odnosno istra\u017eivanja.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[6]<\/a> Nikola Mandi\u0107, Podrijetlo hrvatskih starosjedila\u010dkih rodova u Brotnju, Mostar \u2013 Brotnjo, 2001., str. 231.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[7]<\/a> Vizitacija i krizma, s kra\u0107im i duljim prekidima, trajala je od 15.10.1741. do 21.7.1743. godine.<\/p>\n

\"Grafi\u010dki<\/a><\/p>\n

Grafi\u010dki prikaz nastanka ogranaka od roda Dragi\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao znati\u017eeljni dje\u010dak koji je s \u010detiri godine iz Hercegovine odselio u Slavoniju nisam dobio cjelovite odgovore na “prirodna” pitanja o svojim precima: o pradjedu Miji, koliko je imao bra\u0107e i sestara, odakle su do\u0161li njegovi roditelji\u2026 Jedina predaja koju … Nastavi \u010ditati →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":270,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":2,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"yoast_head":"\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\t\n