{"id":8,"date":"2013-07-11T19:50:01","date_gmt":"2013-07-11T18:50:01","guid":{"rendered":"http:\/\/zoran-akmadzic.from.hr\/?page_id=8"},"modified":"2014-03-22T10:12:18","modified_gmt":"2014-03-22T09:12:18","slug":"testna","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/zoran-akmadzic.from.hr\/?page_id=8","title":{"rendered":"O knjizi"},"content":{"rendered":"

\u010casopis “Na\u0161a Ognji\u0161ta”, rujan 2013.<\/p>\n

fra Robert Joli\u0107<\/em><\/p>\n

Uzorak kako se izra\u0111uju rodoslovlja<\/strong><\/p>\n

Zoran Akmad\u017ei\u0107, Izgubljeni u vremenu (rodoslovlja: Ivandi\u0107, Opa\u010dkovi\u0107\/Opa\u010dak, Medak, Okmad\u017ei\u0107\/Okma\u017ei\u0107, Vujevi\u0107, Akmad\u017ei\u0107\/Akmad\u017ea)<\/i>, Zagreb, 2013. Vlastita naklada;
\n791 str.; 26 x 20,5 cm.<\/p>\n

Upravo je fascinantno kako se sve vi\u0161e ljudi, pa i mladih, \u017eeli baviti istra\u017eivanjem obiteljskih rodoslovlja. Tu se nai\u0111e i na uistinu nesvakida\u0161nje slu\u010dajeve, primjerice da Hrvat iz duvanjskoga kraja ro\u0111en u Kanadi istra\u017ei brojne matice u potrazi za svojim korijenima, \u0161tovi\u0161e nau\u010di \u010ditati rukopisnu bosan\u010dicu (\u0161to zna iznimno malen broj i onih ro\u0111enih ovdje), da umirovljenik iz \u0160uice nau\u010diti \u010ditati rukopisne upise na latinskom jeziku te kako ih upisivati u ra\u010dunalni sustav, kao i brojne sli\u010dne slu\u010dajeve. S druge strane profesionalnog znanstvenika vrije\u0111a bahatost i nepismenost pojedinaca koji se \u201ebave\u201c svojim rodoslovljem, \u0161tovi\u0161e o tome objave monografije, a da pritom nisu prelistali ni jednu jedinu mati\u010dnu knjigu niti pretra\u017eili bilo kakvu arhivsku gra\u0111u, nego se oslanjaju isklju\u010divo na predaju, na sje\u0107anje starijih osoba iz svojega roda. Rezultati takvih istra\u017eivanja su ne samo manjkavi nego potpuno nepouzdani i \u010disti su gubitak vremena (kao primjer takvoga lo\u0161eg rada navodim knjige o plemenu Gali\u0107i i \u010colaci).<\/p>\n

A da su sje\u0107anja starijih potpuno nepouzdana i da se na takav na\u010din ne mo\u017ee istra\u017eiti gotovo ni\u0161ta, a pogotovo najstarija povijest kojega plemena ili roda, savr\u0161eno je pokazao Zoran Akmad\u017ei\u0107 te upravo zbog takve manjkavosti i svoje monumentalno djelo o vlastitome plemenu nazvao Izgubljeni u vremenu<\/i>. Naime, sve dok se on nije prihvatio dugogodi\u0161njega zahtjevnog i preobimnoga posla istra\u017eivanja mati\u010dnih knjiga i druge arhivske gra\u0111e, njegovi su davni pretci bili potpuna nepoznanica, izgubljeni, nestali. Niti njegov djed nije znao dalje od svoga djeda, a rodbinske su veze s dugim ograncima staroga plemena Dragi\u0107evi\u0107i, od kojih su nastali Opa\u010dci, u me\u0111uvremenu bile potpuno zaboravljene.<\/p>\n

Akmad\u017ei\u0107 je po\u0161ao od vlastite obitelji, ali je s vremenom toliko ra\u0161irio svoja istra\u017eivanja da je otkrio kako su Akmad\u017ei\u0107i samo jedan ogranak staroga plemena Opa\u010daka iz Kozice u Dalmaciji, u vrgora\u010dkom kraju, kamo su pak doselili pod izvornim prezimenom Dragi\u0107evi\u0107 iz Hercegovine, vjerojatno iz Brotnja, krajem 17. stolje\u0107a, u vrijeme velikoga Morejskog rata. Nastanjeni na samoj granici s Otomanskim Carstvom najprije se pomi\u010du u Kozi\u010dka Poljica, gdje su imali staje, a odatle po\u010detkom 19. stolje\u0107a prelaze preko granice, na tursko podru\u010dje, zbog pritiska novih francuskih vlasti koje odmah po okupaciji 1806. hrvatsko katoli\u010dko pu\u010danstvo u Dalmaciji po\u010dinju nova\u010diti. Akmad\u017ei\u0107 je u potpunosti de\u0161ifrirao tko se prvi preselio na hercegova\u010dko podru\u010dje (Drinova\u010dko Brdo, Pute\u0161evica, Humac kod Ljubu\u0161kog i u druga mjesta). Od Kozice do Drinova\u010dkog Brda udaljenost iznosi svega 2 kilometra, tako da su obiteljske veze i nakon preseljenja nekih obitelji dugo odr\u017eavane, a kasnije jednostavno zaboravljene! Zanimljiv je i razvoj novih prezimenskih oblika: od Opa\u010daka (Opa\u010dkovi\u0107a) nastaju prezimena Akmad\u017ei\u0107 (Akmad\u017ea), dok se isto prezime na dalmatinskoj strani uvijek upisuje kao Okmad\u017ei\u0107 (Okmad\u017ea), ali i Medak, \u010ci\u010da, Ivandi\u0107 i Mi\u0161i\u0107. Ra\u0161iruju\u0107i svoje spoznaje Z. Akmad\u017ei\u0107 se upu\u0107uje i na sjever, u Bosansku Posavinu, u plehanski kraj te tamo tako\u0111er pronalazi brojne davne ro\u0111ake odselile sa \u0161krtoga vrgora\u010dkog kr\u0161a u daleke bogate krajeve, s obiljem plodne zemlje. Tamo se Opa\u010dci prvi put spominju 1782., ali to ne zna\u010di da nisu doselili i koju godinu ranije.<\/p>\n

Upravo je fascinantno koliko je izvorne gra\u0111e koju je Akmad\u017ei\u0107 prona\u0161ao i koristio da bi dobio \u0161to preciznije podatke i povezao davno zaboravljene plemenske-rodovske-ro\u0111a\u010dke veze. Najva\u017enije su matice \u017eupe i stanja du\u0161a \u017eupe Kozice, kao i nekih okolnih vrgora\u010dkih i imotskih \u017eupa, jer su u njima zapisani i sa\u010duvani korijeni ovoga velikog plemena. A potom Akmad\u017ei\u0107 detaljno istra\u017euje hercegova\u010dke matice: velja\u010dke, ru\u017ei\u0107ke, huma\u010dke, drinova\u010dke, tihaljske, kao i one u Posavini: \u017eupe Kora\u0107e i Velika, ali i drugu arhivsku gra\u0111u: mleta\u010dke zemlji\u0161ne knjige, turske deftere, te objavljenu gra\u0111u.<\/p>\n

Svi oni koji se namjeravaju baviti istra\u017eivanjem vlastitoga rodoslovlja ili su mo\u017eda ve\u0107 u fazi izrade, morali bi posegnuti za ovim Akmad\u017ei\u0107evim radom te se ugledati u njegovu strpljivost, istra\u017eiva\u010dki elan, dugogodi\u0161nji rad na pronala\u017eenju podataka, njihovu pravilnom slaganju i izvla\u010denju zaklju\u010daka. Slobodno mo\u017eemo re\u0107i da je Akmad\u017ei\u0107 istra\u017eiva\u010d rodoslovlj\u00e2 tipa Nikole Mandi\u0107a, na\u0161ega suradnika koji je uistinu nestor ove znanstvene struke u Hercegovini. Sre\u0107om Akmad\u017ei\u0107 nije usamljen me\u0111u mla\u0111im istra\u017eiva\u010dima, a kao \u010dovjeka sli\u010dnih istra\u017eiva\u010dkih kvaliteta navodim prof. Marina Kapulara koji je maestralno odradio rodoslovlja rodnih Zvirovi\u0107a, a posebno detaljno plemena \u0160imovi\u0107a iz istoga mjesta prigodom izrade monografije o fra Nikoli \u0160imovi\u0107u. Uvjeren sam da \u0107e se i drugi povesti za njima jer je kristalno jasno da bez dugotrajna i mu\u010dna rada ne\u0107e biti ni kvalitetnih zaklju\u010daka ni rezultata.<\/p>\n

dr. R. Joli\u0107<\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010casopis “Na\u0161a Ognji\u0161ta”, rujan 2013. fra Robert Joli\u0107 Uzorak kako se izra\u0111uju rodoslovlja Zoran Akmad\u017ei\u0107, Izgubljeni u vremenu (rodoslovlja: Ivandi\u0107, Opa\u010dkovi\u0107\/Opa\u010dak, Medak, Okmad\u017ei\u0107\/Okma\u017ei\u0107, Vujevi\u0107, Akmad\u017ei\u0107\/Akmad\u017ea), Zagreb, 2013. Vlastita naklada; 791 str.; 26 x 20,5 cm. Upravo je fascinantno kako se … Nastavi \u010ditati →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":270,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":3,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"yoast_head":"\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\t\n