Habent sua fata libelli<\/i>, dakako, knjige imaju svoju sudbinu. Ali knjige imaju i svoju povijest, to\u010dnije pretpovijest, <\/i>koja krije razloge njihova nastajanja. Profesionalni, znanstveni ili pak knji\u017eevni, umjetni\u010dki motivi pisanja uobi\u010dajeni su i poznati, a o sveprisutnom imperativu profita \u0161to je zavladao istra\u017eiva\u010dkim i publicisti\u010dkim sferama da i ne govorimo. S druge strane, postoje i znatno kompleksniji, osobni i intimni poticaji, koji su u znanosti sve rje\u0111i, \u010dak i kada je rije\u010d o historiografiji i humanistici. Ipak, \u010dini se da jedna egzaktna disciplina kao \u0161to je povijesna demografija, predstavlja “teritorij” na kojemu je znati\u017eelja i te\u017enja za spozna\u00adjom jo\u0161 uvijek u uskoj vezi s osobnom vokacijom, identitetom i emocijama. Knjiga Zorana Akmad\u017ei\u0107a djelo je takvog, iznimnog nadahnu\u0107a. Sazrijevala je s autorom od djetinjstva, iz njegove davne ali i danas \u017eive potrebe da otkrije i rasvijetli vlastito podrijetlo. Postavljaju\u0107i pitanja starijima, tada nije razmi\u0161ljao o knjizi pa niti o pisanju. Postojao je tek niz tragova o doseobi huma\u010dkih Akmad\u017ei\u0107a oko \u010dijeg su se prezimena i podrijetla plele brojne nerazja\u00ad\u0161njene dvojbe. No, kasnije je i nekoliko podataka bilo dovoljno za po\u010detak, osobito istra\u017ei\u00adva\u010du, genealogu, koji je u ovom slu\u010daju ujedno i obrazovani kriminalist. Dobrog kriminalista odlikuje profesionalna skrupuloznost, preciznost, poznavanje zamki induktivne metode, uvje\u00ad\u017ebanost u detekciji i sklonost kriti\u010dkoj analizi, a sve je to nu\u017eno i dobrom znanstveniku. Nema sumnje da znatni dio uspje\u0161nih “otkri\u0107a” u ovoj knjizi autor duguje upravo svom temeljnom obrazovanju, no da bi uop\u0107e pristupio izvorima i razvio svoje istra\u017eivanje morao je ulo\u017eiti dosta rada i vremena u svladavanju niza specifi\u010dnih znanja i vje\u0161tina.<\/p>\n
Sumiraju\u0107i vi\u0161egodi\u0161nji rad, korak po korak, u deset poglavlja Zoran Akmad\u017ei\u0107 ni\u017ee i analizira podatke o brojnim nara\u0161tajima Akmad\u017ei\u0107a (Opa\u010dkovi\u0107a), njihovih ogranaka, rodbine i tazbine, na \u0161irokom prostoru od vrgora\u010dkoga kraja, preko Hercegovine do Posavine. Po\u010detni su ga izvori iz Humca i Drinovaca u Hercegovini vodili preko dalmatinske granice u Kozicu kod Vrgorca odakle je prvi Akmad\u017ei\u0107 1806. pred Francuzima odselio u Hercegovinu. Slijedio je \u010ditav niz iznena\u0111uju\u0107ih spoznaja o kozi\u010dkim Opa\u010dkovi\u0107ima\/Opa\u010dcima iz kojih se od po\u010detka 18. stolje\u0107a razvilo nekoliko ogranaka (Medaci, Ivandi\u0107i, Mi\u0161i\u0107i, \u010ci\u010de) uklju\u010duju\u0107i i onaj s nadima\u010dkim prezimenom Okmad\u017ei\u0107\/Akmad\u017ei\u0107. Dublji tragovi iz 15. stolje\u0107a kozi\u010dke Opa\u010dkovi\u0107e povezuju s bratstvom srednjovjekovnih humskih plemi\u0107a Dragi\u010devi\u0107a koji su prije turske provale imali posjede u Brotnju i Makarskom primorju, a njihovi su se potomci tijekom Velikoga rata, oko 1690. doselili u vrgora\u010dki kraj. Akmad\u017ei\u0107i\/Akmad\u017ee u Hercegovini (u Drinovcima i Humcu) postupno su izgubili veze s dalmatinskom rodbinom, no isti je “sklop” kozi\u010dkih rodova, uklju\u010duju\u0107i Opa\u010dkovi\u0107e\/Opa\u010dke i Okmad\u017ei\u0107e\/Akmad\u017ei\u0107e, polovicom 18. stolje\u0107a migrirao i u Bosansku Posavinu, na podru\u010dje \u017eupe Velika i Kora\u0107e. Pritom je posebno zanimljivo “vra\u0107anje” na ranije prezimenske oblike (Dragi\u010devi\u0107-Opa\u010dkovi\u0107-Opa\u010dak-Akmad\u017ei\u0107).<\/p>\n
Odmah treba re\u0107i: pred nama je djelo koje u spoznajnom i metodolo\u0161kom smislu otvara nove, tek naslu\u0107ivane mogu\u0107nosti u genealo\u0161kim i povijesnodemografskim istra\u017eivanjima, napose za hrvatsko stanovni\u0161tvo dalmatinskog zale\u0111a, Poneretvlja i Bosne i Hercegovine. Naime, knjiga Zorana Akmad\u017ei\u0107a nije va\u017ena samo za rodove o kojima je u njoj rije\u010d. Ona je svojevrsna metodolo\u0161ka paradigma, istra\u017eiva\u010dki putokaz za budu\u0107e genealoge i povjesni\u010dare stanovni\u0161tva na ju\u017enohrvatskim prostorima. Prate\u0107i svoje kompleksno rodoslovlje, kao dopunu vrelima autor koristi pluridisciplinarni pristup. Uz detaljno istra\u017eivanje demografskih i genealo\u0161kih izvora i uvida na terenu, to je podrazumijevalo poznavanje etnografije i historio\u00adgrafije, odnosno specifi\u010dna znanja o migracijskim procesima, toponomastici, onomastici te narodnoj predaji, usmenoj povijesti i knji\u017eevnosti. U tom pogledu metode Zorana Akmad\u017ei\u0107a kompatibilne su s radom i rezultatima utemeljitelja genealo\u0161kih istra\u017eivanja hrvatskih rodova u Bosni i Hercegovini Nikole Mandi\u0107a, ali i mla\u0111ih nastavlja\u010da njegova djela poput Stanislava Vukorepe, Vlade Pavi\u010di\u0107a, Roberta Joli\u0107a i drugih.<\/p>\n
Treba kazati i to da je Zorana Akmad\u017ei\u0107a, uz golemi trud koji je ulo\u017eio, u vi\u0161egodi\u0161njim istra\u017eivanjima pratila Fortuna<\/i>, dobra sre\u0107a. Reklo bi se zaslu\u017eeno. Na povijesnim razme\u0111ima hrvatskoga naroda, na prostorima optere\u0107enim stoljetnim bremenom tu\u0111inskih osvajanja i ratova, gdje su pisani tragovi kontinuiteta rijetki i nemu\u0161ti, on je uspje\u0161no tra\u017eio i prepo\u00adznavao \u010dvrste vremenske i topografske to\u010dke, nalazio izvore, pouzdane zapise, i otkrivao \u010dinjenice o postojanju, \u017eivotu i kretanju svojih predaka i njihove rodbine. I ne samo to. Ustrajno sla\u017eu\u0107i genealo\u0161ki mozaik roda Akmad\u017ei\u0107a, autor je na neki na\u010din opisao dalma\u00adtinski, hercegova\u010dki, posavski i slavonski krug na\u0161e demografske povijesti od po\u010detaka 18. do 21. stolje\u0107a. Sre\u0107a je bila prije svega u tome da se dio izvora, prvenstveno mati\u010dnih knjiga, stanja du\u0161a i sli\u010dne dokumentacije po kojoj se moglo pratiti i rekonstruirati oblikovanje brojnih ogranaka i prezimenskih ina\u010dica, ipak sa\u010duvao. Zasluge za to prvenstveno pripadaju nara\u0161tajima na\u0161ih fratara, Katoli\u010dkoj crkvi, ali i suvremenim arhivskim i ba\u0161tinskim ustano\u00advama. Na \u017ealost, mo\u017eemo pretpostaviti da mnogi koji krenu Zoranovim tragom u istra\u017eivanju vlastitih korijena ne\u0107e biti njegove sre\u0107e. Mnogi \u0107e, napose u Bosni i Hercegovini, u nedostatku izvora ostati prikra\u0107eni u tako detaljnim i vremenski “dubokim” spoznajama o svom obiteljskom podrijetlu i povijesti. Iako obuhva\u0107a tek nekoliko rodova (s relativno brojnim ograncima), ova knjiga na svoj na\u010din tematizira i cjelinu (pars pro toto<\/i>). Brojni ogranci Opa\u010dkovi\u0107a\/Opa\u010daka, naime, predstavljaju primjer povijesnodemografske sudbine hrvatskih rodova iz pograni\u010dnog podru\u010dja Dalmacije i Hercegovine. Stoga, kada je rije\u010d o narodu toga kraja, poruka ove knjige je jasna. Osim \u0161to upu\u0107uje na va\u017enost vlastite svijesti i na potrebu da se pisana, arhivska ba\u0161tina bri\u017eno \u010duva, Zoran Akmad\u017ei\u0107 nam na svom primjeru potvr\u0111uje da ipak nismo izgubljeni u vremenu! <\/strong>Ako se dovoljno potrudimo, na razli\u010ditim stranama, pa i tamo gdje to ne o\u010dekujemo, mo\u017eemo prona\u0107i \u010dvrste poveznice sa svojim rodom i zavi\u010dajem.<\/p>\n \u00a0prof. dr. Stjepan \u0106osi\u0107<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Habent sua fata libelli, dakako, knjige imaju svoju sudbinu. Ali knjige imaju i svoju povijest, to\u010dnije pretpovijest, koja krije razloge njihova nastajanja. Profesionalni, znanstveni ili pak knji\u017eevni, umjetni\u010dki motivi pisanja uobi\u010dajeni su i poznati, a o sveprisutnom imperativu profita \u0161to … Nastavi \u010ditati ![\"NALJEPNICA-ZA-CD-11-6-2013.jpg\"](\"http:\/\/zoran-akmadzic.from.hr\/files\/2013\/11\/NALJEPNICA-ZA-CD-11-6-2013.jpg\" "\\"DVD")
<\/a><\/p>\n